Archive for the ‘Razmišljanja i stavovi’ Category

Ne dirajte djecu!

Posted by CFI On May - 28 - 2014Comments Off

Ne dirajte djecu!

Onima koji djeci i i mladima žele uskratiti pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja (čl.24. UN Konvencija o pravima djece).

Notorna gospođa Judith Reisam sletila je ovih dana u Zagreb u sklopu jedne veće propagandne turneje, da nam ponovno propovijeda o spolnom odgoju “na svoju sliku i priliku”. Ovaj put poručuje “Ne dirajte djecu”, ma što to značilo.

Prošle godine gospođa Reisman došla je na poziv nekolicine umreženih katoličkih laičkih udruga, kojih su neki članovi i kontroverzne papinske prelature Opusa Dei. Njen ponovni dolazak nije posebno iznenađujući, s obzirom na cjelokupnu kampanju koju intenzivno provode konzervativne katoličke i političke snage glede ponovnog zauzdavanja ljudske spolnosti i derogiranja postignutih spolnih i reproduktivnih ljudskih prava. Ono što iznenađuje jeste da sada, čini se, dolazi na poziv Studentskog zbora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog društva mladih liječnika Hrvatskoga liječničkog zbora, te da će održati predavanja o spolnom odgoju na Medicinskim fakultetima u Zagrebu i u Splitu. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu uvodničar joj je akademik i dekan Medicinskog fakulteta, kardiolog i sveučilišni profesor Davor Miličić! U Splitu je uz nju bivši dekan, prof.dr. Matko Marušić!

Malo koga će tangirati što će gospođa Reisam za svog jednotjednog boravka u Hrvatskoj moliti krunicu na Kamenitim vratima ili misu u Samostanu školskih sestara franjevki u Zadru, niti što će svoja izlaganja održati na Isusovačkom fakultetu ili u nadbiskupskom sjemeništu, pa niti što će predstaviti svoj književni uradak u Sheratonu. Sve je to na mjestu, jer je njezina misija promicanje katoličkog obrazca spolnog odgoja preko žestokog difamiranja religijski neutralnog školskog spolnog odgoja, koji ne počiva na religijskom nauku nego na znanstvenim spoznajam i činjenicam i na konceptu temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Međutim, neki će se ipak pitati zašto Judith Reisman predaje na Medicinskom fakultetu? Bez malicioznih propitivanja njezinih znanstvenih kvalifikacija i akceptirajući princip kako pluralizma mišljenja tako i pluralizma informacija, evo nekoliko primjedbi na gostovanje gospođe Reisman na Medicinskim fakultetima u Hrvatskoj.

1. Medicinski fakulteti u Zagrebu i u Splitu su državne znanstveno-obrazovne institucije visokog ranga, koje su dužne, između ostalog, djelovati u skladu s državnim zakonima i propisima. Jedan od tih zakona je Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989.godine. Republika Hrvatska je država-stranka Konvencije od 1993. godine. Konvencija je dio hrvatskog pravnog sustava i obavezuje Hrvatsku na pridržavanje svih njezinih odredbi.

Međutim, katolički koncept spolnog odgoja kojeg gospođa Reisman protura napadima i blaćenjem školskog spolnog odgoja u Hrvatskoj i drugdje je u potpunoj diskrepanci s mnogim pravima djeteta kako su ona formuilrana u Konvenciji o pravima djeteta. To se najbolje vidi iz primjedbi koje je Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda dao na periodički izvještaj Svete Stolice o provođenju Konvencije.

Odbor je Zaključne primjedbe na Drugi periodički izvještaj Svete stolice o provođenju Konvencije o pravima djeteta donio 31.01.2014. Za aktualno gostovanje gospođe Reisman na Medicinskom fakultetu vrlo su značajne primjedbe Odbora na odnos SS-e prema pravu adolescenata na ostvarivanje najveće moguće razine zdravlja, posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja. Odbor kritizira stav SS-e o abortusu, koji “očigledno predstavlja rizik za zdravlje i život trudnih maloljetnica”, kao i stavove i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlje i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA.
U vezi prava na zdravlje, posebno reproduktivno i seksualno zdravlje Odbor poziva SS-u (moj slobodni prijevod, original dokumenta na engleskom vidjeti na: UN, Odbor za prava djeteta: Zaključne primjedbe na Drugi periodični izvještaj SS o provođenju Konvencije o pravima djeteta od 31.01.2014 (United Nations, Committee on the Rights of the Child: Concluding observations on the second periodic report of the Holy See, 31.01.2014.) http://tbinternet.ohchr.org/Treaties/CRC/Shared%20Documents/VAT/CRC_C_VAT_CO_2_16302_E.pdf )

• da preispita svoj stav o abortusu i dopuni kanon 1398. Zakonika kanonskog prava odredbama koje definiraju situacije u kojima je pobačaj dozvoljen
• da prevlada sve zapreke i tabue koji okružuju seksualnost adolescenata i ometaju adolescentima pristup informacijama o seksualnosti i reprodukciji, uključujući one o planiranju obitelji i kontracepciji, o opasnostima rane trudnoće, o prevenciji HIV/SIDA i o prevenciji i liječenju spolno prenosivih bolesti.
• da pri odlučivanju o bilo čemu što se tiče njihovog zdravlja i razvoja u središte razmatranja stavlja najbolji interes adolescenata
• da osigura edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i prevenciji HIV/SIDA kao dio obaveznog kurikuluma u katoličkim školama, da je ona usmjerena adolescenticama i adolescentima i da se posebna pažnja pridaje prevenciji rane trudnoće i spolno prenosivih bolesti
• da jamči najbolji interes adolescentnih trudnica i da osigura da se njihovo mišljenje u području reproduktivnog zdravlja čuje i poštuje
• da aktivno pridonese širenju informacija o štetama koje mogu uzrokovati rane ženidbe i rane trudnoće te da štiti prava i bori se protiv diskriminacije trudne djece, majki- adolescentica i njihove djece
• da poduzme mjere za podizanje svijesti i zalaganje za odgovorno roditeljstvo i odgovorno seksualno ponašanje, s posebnom pažnjom na dječake i muškarce

Reismaničin koncept spolnog odgoja je isto tako u suprotnosti s postojećim IV modulom Zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole, koji je izrađen upravo prema preporukama Ujedinjanih naroda i u sebi inkorporira sva prava djeteta prema Konvenciji.  (vidjeti IV modul Kurikuluma zdravstvenog odgoja Spolna i rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje na web adresi Agencije za odgoj i obrazovanje http://www.azoo.hr/images/zdravstveni/Kurikulum_ZO.pdf ili na stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u rubrici Dokumenti: Kurikulum zdravstvenog odgoja na adresi: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3428)

Mjere koje nabraja Odbor za prava djeteta koje se tiču prava na uživanje najviše moguće razine zdravlja (čl.24.Konvencije), morale bi biti u fundusu znanja i u profesionalnoj savjesti i mladih i starih liječnika, a posebno članova i vodstva Medicinskih fakulteta. Kao edukatorima, liječnicima i znanstvenicima poznat im je aksiom socijalne medicine, da je morbiditet obrnuto proporcionalan s razinom naobrazbe. Stoga je od Medicinskog fakulteta za očekivati da se sustavno bavi zdravstvenim i spolnim odgoje koji će djecu i mlade za vremena opremiti znanjima kako sačuvati i unaprijediti spolno i reproduktivno zdravlje. I da u svom radu implementira prava djece i mladih u skladu s Konvencijom o pravima djeteta koju je Republika Hrvatska prihvatila.

Predavanje gospođe Reisman tome zasigurno neće pridonijeti ni jednom ni drugom. Kao državljanka SAD, gošća Medicinskog fakulteta gospođa Reisman ne podliježe obavezi poštivanja Konvencije o pravima djeteta, jer su SAD jedna od tri države na svijetu koje nisu prihvatile Konvenciju (ostale dvije su Somalija i Južni Sudan). Ona stoga ima otvorene ruke da u SAD radi protiv seksualnog odgoja u američkim školama. Medicinski fakulteti u Hrvatskoj nisu u takvoj poziciji, jer je Hrvatska dužna inkorporirati Konvenciju o pravima djeteta u sve svoje zakone, propise i aktivnosti koje se na bilo koji način odnose na djecu, definiranu kao osobe do navršene 18. godine života.

2. Ako je Medicinski fakultet zainteresiran za spolni odgoj djece i mladih, a trebao bi biti, bilo je mogućnosti dovođenja mnogo kvalitetnijih i kvalificiraniji predavača na temu spolnog odgoja nego što je gospođa Reisman. Npr. nekog stručnjaka/stručnjakinju iz Odbora za edukaciju i treniranje aktivnosti ili iz Ekspertne grupe za seksualno i reproduktivno zdravlje i edukaciju iz Evropskog društva za kontracepciju i reproduktivno zdravlje (http://www.escrh.eu/about-esc). Tu su i stručnjaci/stručnjakinje Regionalnog ureda za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije i BZgA , koji su raspoloženi održavati radionice u skladu sa Standardima za spolni odgoj u Europi, Priručnik Regionalnog ureda SZO za Evropu iz 2010. godine, (Standardi spolnog odgoja u Europi: Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake na adresi http://www.azoo.hr/images/razno/Prirucnik_-standardi_spolnog_odgoja_u_Europi.pdf) Na raspolaganju im je uvijek i UNESCO koji će rado pomoći implementaciji International Guidelines on Sexuality Education: An evidence informed approach to effective sex, relationships and HIV/STI education. U godini koja je protekla nakon prvog posjeta gospođe Reisman (kao i ranije) bilo je vremena da se na Medicinskom fakultetu čuje glas i onih stručnjaka koji se bave religijski neutralnom seksualnom edukacijom, kakav već 30-tak godina postoji u evropskim državama, SAD i mnogim drugim dijelovima svijeta. Bez toga, davanjem prostora isključivo gospođi Reisman i njezinim stavovima, nema govora o znanstvenom pristupu i pluralizmu informacija o temi spolnog odgoja. O čemu se zapravo radi bolje je neimenovati!

3. Medicinski fakulteti, Hrvatska liječnička akademija i Hrvatski liječnički zbor, umjesto da ugošćuju gospođu Reisman, učinili bi mnogo više za zdravlje djece i mladih kada bi, pristupili razvijanju sustavne edukacije i savjetovanja djece i mladih o spolnom i reproduktivnom zdravlju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i specijaliziranim “adolescents fiendly” savjetovalištima. U medicinskim krugovima, naime, snažno su odjeknuli rezultati studije doktora Stewarta Alexandera sa Sveučilišta Duke, objavljeni u JAMA Pediatrics u prosincu 2013. Po njima, prilikom godišnjih sistematskih pregleda, 1/3 adolescenata (prosječna dob 14, 3 godine) izlazi iz liječničke ordinacije bez spomena temam koji se tiču seksualnosti mladih, a kada se o tome govori, razgovor liječnika i adolescenta traje prosječno 36 sekundi ! Znamo li situaciju u nas ? Teško ? Dok u SAD Američka pedijatrijska akademija daje preporuke o preventivnom snabdijevanja adolescenata kondomima i “dan poslije piluli, u nas konzervativni utjecaji sve jače tabuiziraju teme vezane za seksualnost mladih i seksualnost općenito. Za žaljenje je da se i Medicinski fakulteti upliću u takvu rabotu. Posebno kada se sjetimo prosvjetiteljskog rada velikog Andrije Štampara!

4. Medicinski fakulteti i svi liječnici trebaju neprestano brinuti da ne zaogrću svojim znanstvenim autoritetom razne pseudoznanstvene postavke i tvrdnje. Povijest medicine ih na to upozorava. Jedan od poučnih primjera takvog zbivanja je tzv.”masturbacijsko ludilo” ili “masturbacijska histerija” iz XVIII i XIX stoljeća, kada su mnogi ondašnji eminentni liječnici udarili “znanstveni” pečat vjekovnom antimasturbacijskom stavu Katoličke crkve i proglasili masturbaciju uzrokom ludila i svakojakih drugih bolesti, pa i smrti!

Začetnik je bio znameniti švicarsko-francuski neurolog i vatikanski savjetnik, Samuel August Andre David Tissot (1728- 1797), koji 1760. godine objavljuje L’Onanisme, disertaciju o raznim bolestima uzrokovanim masturbacijom. Slijede ga drugi; William Acton (1813-1875.), ekspert u području ginekologije, član britanskog Royal College of Surgeons, potom Richard Reiherr von Krafft Ebbing (1840-1902), izumitelj “psychopathia sexualis “, pa Sylvester Graham (1749-1851.), John Harvey Kellogg (1852-1943.) i mnogi drugi slavni liječnici i profesori ondašnje medicinske znanosti. Tu je i Abraham Jacobi, kojeg smatraju ocem američke pedijatrije (npr. On Masturbation and Hysteria in Young Children Am J of Obstetrics. 8,1876, : 595-6 i 1876 218-38), koji masturbaciji pripisuje i dječju paralizu i reumatizam ! Na takvoj medicinskoj “znanosti” razvijeni su terapijski postupci za liječenje masturbacije koji su išli do prave torture: kauterizacija klitorisa i klitoridektomija za djevojčice, cirkumcizija i kastracija za dječake. Izmišljene su i patentirane razne sprave koje su djeci stavljane na genitalije, koje su nanošenjem boli spriječavale erekciju i masturbaciju.

Promjena medicinskog pogleda na masturbaciju događa se tek početkom 20.stoljeća sa Studijama o psihologiji seksa iz 1897. britanskog liječnika Henry Havelock Ellisa (1859.-1939.), ali ni do danas nije svugdje prihvaćena. U Hrvatskoj studentski kapelan don Stojić još uvijek mlade plaši štetnošću masturbacije za zdravlje, a nikako nije usamljen!

Zbog ovakvih i sličnih ekscesa, medicinske ustanove koje se bave medicinom bilo kao znanošću ili kao umijećem uvijek trebaju strogo i objektivno ispitati znanstvenu vrijednost i utemeljenost stavova i praksi koje se nude ljudima za boljitak njihovog zdravlja i života. U tome posebno velika odgovornost leži upravo na Medicinskim fakultetima.

5. Medicinski fakultet u Zagrebu već je po drugi put otvorio svoje dveri jednoj gospođi čiji je pristup spolnom odgoju djece i mladih najblaže rečeno kontroverzan. Čuli smo što nam je ona imala reći. Sada treba očekivati i zahtijevati da u najskorije vrijeme konačno pozove one znanstvenike i edukatore koji spolni odgoj tretiraju kao temelj seksualnog i reproduktivnog zdravlja novih naraštaja i da se i sam, s vlastitim potencijalima, aktivira u toj domeni javnog zdravstva. I reći “Ne dirajte djecu” svima onima koji mladima uskraćuju pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja.

Autorica: Dr. sc. Gorjana Gjurić, umirovljena pedijatrica i docentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
U Zagrebu, 27.05.2014.

U Zagrebu, 28. svibnja 2014.

Poštovani rektore Pavić,

želimo Vas upozoriti na neprihvatljivost činjenice da se na uglednoj sastavnici Sveučilišta u Splitu, na Medicinskom fakultetu, održi predavanje gospođe Judith Reisman, najavljeno za četvrtak 6. lipnja u 19 sati, u organizaciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Hrvatskog društva mladih liječnika Hrvatskoga liječničkog zbora. Izražavamo svoje čuđenje da su navedeni organizatori prihvatili organiziranje predavanja gospođe Judith Reisman koja je tijekom prijašnje posjete Hrvatskoj iznosila kontroverzne, znanstveno neutemeljene i neistinite tvrdnje. Temeljem toga predlažemo da se predavanje otkaže, polazeći od vrijednosti za koje se akademska zajednica mora zalagati: promicanja znanosti, razvoja ljudske osobnosti i promicanja ljudskih prava i sloboda.

Sadašnju višednevnu posjetu organizira udruga “Ne dirajte djecu”. Kopiju  letka vam šaljem u dodatku. Iz  letka je vidljivo koje su teme zbog kojih je gospođa Riesman pozvana. Način i ponuđeni argumenti su ispod svake civilizacijske i znanstvene razine pa se čini potpuno neprimjerenim da se osobama koje promoviraju takav pristup omogući predavanje unutar akademskih institucija. Vjerujem da ćete se složiti da intelektualne slobode izražavanja mišljenja zahtijevaju ipak minimum civilizacijske razine, ali i znanstvenih dokaza. Zato smo uvjereni da znanstveno istraživanje zdravstvenog odgoja, ponajprije mladih, treba tretirati kao i svaku drugu znanost i temeljiti na dokazima. Moguća tvrdnja da se omogućavanjem ovog predavanja potiče argumentirana javna rasprava o važnom aspektu odgojno-obrazovnog sustava ne stoji, jer već u temelju djelatnosti organizatora predavanja iznošenje je eklatantnih neistina.

Upozoravamo da rasprava bez znanstvenih dokaza otvara široki prostor manipulacijama. Osobe koje ne posjeduju ni minimum mjerljivih pokazatelja njihove znanstvene prepoznatljivosti ne mogu dobiti prostor u uglednim znanstvenim sredinama. Dovoljno je samo pogledati CV tih osoba u kojima se upravo gostovanja u takvim institucijama koriste za uspostavljanje “znanstvenog” legitimiteta. Gospođi Reisman i sličnim osobama neće biti time uskraćena javna riječ u Hrvatskoj. Na tribinama koje organizira Udruga “Ne dirajte djecu” u prostorima izvan Sveučilišta može govoriti kako i koliko želi. Međutim  na Sveučilištu u Splitu, njegovim fakultetima i, naročito Medicinskom fakultetu, mogućnost njenog nastupa je u suprotnosti sa znanošću, tolerancijom, humanizmom i suvremenim civilizacijskim vrijednostima kojih Sveučilište treba biti predvodnik. Uvjereni da Sveučilište u Splitu jest nositelj takvih vrijednosti, obraćamo Vam se s nadom da se predavanja i rasprave iza kojih ne stoje znanost i znanje neće održavati na Sveučilištu.

 

Prof. dr. sc. Slobodana Danko Bosanac
Predsjednik CFI Hrvatska

 

 

 

  U Zagrebu, 27. svibnja 2014.

Poštovani dekan Miličić,

želimo Vas upozoriti na neprihvatljivost činjenice da se na uglednoj sastavnici Sveučilišta u Zagrebu, na Medicinskom fakultetu, održi predavanje gospođe Judith Reisman, najavljeno za četvrtak 29. svibnja u 19sati, u organizaciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Studentskog zbora  Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu  i Hrvatskog društva mladih liječnika Hrvatskoga liječničkog zbora. Izražavamo svoje čuđenje da su navedeni organizatori prihvatili organiziranje predavanja gospođe Judith Reisman koja je tijekom prijašnje posjete Hrvatskoj iznosila kontroverzne, znanstveno neutemeljene i neistinite tvrdnje. Temeljem toga predlažemo da se predavanje otkaže, polazeći od vrijednosti za koje se akademska zajednica mora zalagati: promicanja znanosti, razvoja ljudske osobnosti i promicanja ljudskih prava i sloboda.

Sadašnju višednevnu posjetu organizira udruga “Ne dirajte djecu”. Kopiju  letka vam šaljem u dodatku. Iz  letka je vidljivo koje su teme zbog kojih je gospođa Reisman pozvana. Način i ponuđeni argumenti su ispod svake civilizacijske i znanstvene razine pa se čini potpuno neprimjerenim da se osobama koje promoviraju takav pristup omogući predavanje unutar akademskih institucija. Vjerujem da ćete se složiti da intelektualne slobode izražavanja mišljenja zahtijevaju ipak minimum civilizacijske razine, ali i znanstvenih dokaza. Zato smo uvjereni da znanstveno istraživanje zdravstvenog odgoja, ponajprije mladih, treba tretirati kao i svaku drugu znanost i temeljiti na dokazima. Moguća tvrdnja da se omogućavanjem ovog predavanja potiče argumentirana javna rasprava o važnom aspektu odgojno-obrazovnog sustava ne stoji, jer već u temelju djelatnosti organizatora predavanja iznošenje je eklatantnih neistina.

Upozoravamo da rasprava bez znanstvenih dokaza otvara široki prostor manipulacijama. Osobe koje ne posjeduju ni minimum mjerljivih pokazatelja njihove znanstvene prepoznatljivosti ne mogu dobiti prostor u uglednim znanstvenim sredinama. Dovoljno je samo pogledati CV tih osoba u kojima se upravo gostovanja u takvim institucijama koriste za uspostavljanje “znanstvenog” legitimiteta. Gospođi Reisman i sličnim osobama neće biti time uskraćena javna riječ u Hrvatskoj. Na tribinama koje organizira Udruga “Ne dirajte djecu” u prostorima izvan Sveučilišta može govoriti kako i koliko želi. Međutim  na Sveučilištu u Zagrebu, njegovim fakultetima i, naročito Medicinskom fakultetu, mogućnost njenog nastupa je u suprotnosti sa znanošću, tolerancijom, humanizmom i suvremenim civilizacijskim vrijednostima kojih Sveučilište treba biti predvodnik. Uvjereni da Sveučilište u Zagrebu jest nositelj takvih vrijednosti, obraćamo Vam se s nadom da se predavanja i rasprave iza kojih ne stoje znanost i znanje neće održavati na Sveučilištu.

 

Prof. dr. sc. Slobodana Danko Bosanac
Predsjednik CFI Hrvatska

 

 

 

 

 

 

Referendum o braku – kršenje ljudskih prava ili očuvanje biblijskih vrijednosti ili možda samo očajnički pokušaj građanske inicijative/udruge „U ime obitelji“ i njihovih simpatizera da se spriječi provođenje Kurikuluma zdravstvenog odgoja i obrazovanja te izrada novog naprednog zakona koji bi regulirao prava istospolnih parova

 Piše: Mirela Brodnjak

       Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović donio je 28. rujna 2012. odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje može se iz prezentacije na istu temu saznati kako je hrvatska obrazovna politika željela odgovoriti na izazove i probleme djece i mladih u skladu s najrazvijenijim obrazovnim sustavima i zato se krenulo u izradu novog školskog kurikuluma. Isto tako i Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje smatra Kurikulum zdravstvenog odgoja opravdanim i potrebnim jer je utemeljen na znanstvenim i stručnim spoznajama o ljudskom zdravlju i spolnosti. Program zdravstvenog odgoja temelji se na holističkom poimanju zdravlja koji podrazumijeva povezanost tjelesnog, mentalnog, emocionalnog, duhovnog i socijalnog aspekta zdravlja. Program je podijeljen u 4 modula kako bi se mladim ljudima pružilo provjerene znanstvene činjenice vezane uz zdravi život, prevenciju nasilničkog ponašanja, prevenciju ovisnosti, spolno/rodnu ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje. Također i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, podržala je Vladu i poručila da je zdravstveni odgoj u skladu s hrvatskim Ustavom i međunarodnim i nacionalnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom. Potvrdu kvalitete sadržaja i programa kurikuluma zdravstvenoga odgoja – posebno toliko osporavanoga 4. modula Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje – dala je i Svjetska zdravstvena organizacija. U cilju što kvalitetnije pripreme odgojno-obrazovnih radnika za provedbu sadržaja i tema Kurikuluma zdravstvenoga odgoja u pripremi 4. modula korištena su iskustva i smjernice iz priručnika Standardi spolnoga odgoja u Europi – Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake.

       Nakon ovoga, pokušat ćemo vam ispričati i jednu malo drugačiju priču o zdravstvenom/spolnom odgoju kao sastavnom djelu nastavnih planova i programa u osnovnim i srednjim školama i o vječnoj borbi za političku prevlast između dvije skupine ljudi međusobno suprotstavljenih svjetonazorskih pogleda (tkz. ‘desnica’ i ‘ljevica’).

Ne tako davno u prošlosti, za vrijeme bivše HDZ-ove vlasti oko problema spolnog odgoja vodile su se isto tako žestoke rasprave u javnosti. Program udruge „Glas roditelja za djecu“ (GROZD) – iste one udruge koja je zajedno s udrugom Reforma (Evanđeoska pentekostna Crkva) i Hrvatskom strankom prava 1861 podnijela u travnju 2013. zahtjev Ustavnom sudu za pokretanje ocjene ustavnosti Zdravstvenog odgoja koji je uveden u škole za vrijeme mandata ove Kukuriku koalicije – proglašen je u skladu s tadašnjom političkom klimom kao najbolji program i za osnovne i za srednje škole.

    Međutim, i tada su mnoge udruge civilnog društvo snažno protestirale protiv uvođenja ultrakonzervativnog „Teen Star“ programa spolnog odgoja u škole. Ženska mreža Hrvatske i Pravni tim Iskoraka i Kontre optužili su tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta za nekompetenciju pri izboru članova Povjerenstva za prosudbu svih programa koji se provode vezano za spolni odgoj, a čelnog čovjeka Povjerenstva Vladimira Grudena za homofobiju. U Povjerenstvu su bili okupljeni pripadnici samo jedne vjeroispovijesti, nije bilo ni jednog predstavnika ženskih udruga, te je iz rasprave bila isključena i Državna pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Čak je došlo do toga da su predstavnici gore navedenih udruga zahtijevali smjenu ministra znanosti, obrazovanja i sporta zbog sumnje da Ministarstvo namjerava odobriti ulazak tog programa u škole temeljem preporuke Hrvatske biskupske konferencije. Prijetilo se i potpisivanjem peticija i akcijama usmjerenim na privlačenje pozornosti međunarodne javnosti, te su tražili od ministra da odobri cjeloviti program spolnog odgoja kojeg će zajednički izraditi predstavnici civilnih udruga, liječnici i stručnjaci. I na kraju, tadašnji ministar Dragan Primorac ipak je bio prisiljen povući svoju podršku „Teen Star“ programu spolnog odgoja (inačica kontroverznih apstinencijskih programa najraširenijih u SAD-u).

    Nakon ovog povratka u blisku prošlost zaista možemo reći da se povijest ponavlja i da treba učiti iz nje. Ipak, ovaj drugi pokušaj uvođenja spolnog odgoja u hrvatske škole pokazao se puno uspješnijim. Ali zbog snažne političke bipolarnosti hrvatskog društva, ovoga puta su organizacije civilnog društva desnog usmjerenja pozivale svoje simpatizere da ne biraju sredstva u iskazivanju svojih vrijednosnih stavova u legitimnoj političkoj borbi za odgoj i obrazovanje novih generacija. Bilo je stvarno svega. Sukobi Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta i Katoličke crkve došli su do same točke usijanja (posebno treba istaknuti i angažman crkvene organizacije Opus Dei i udruge Vigilare). Dijeli su se letci za i protiv zdravstvenog odgoja. U žaru borbe čak je jedna urednica HTV-ove emisije  „Slika Hrvatske“, Karolina Vidović Krišto, smijenjena zbog pristrano obrađene teme o uvođenju spolnog odgoja u školski sustav; i nakon toga moglo se čuti u medijima kako ju je kardinal Josip Bozanić primio na razgovor u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu. Također saznali smo i kako je smijenjenoj urednici stiglo pismo podrške od kontroverzne Judith Reisman, predsjednice udruge koja pruža stručnu pomoć apstinencijskim programima u državnim školama u SAD-u („Abstinence Clearinghouse“). Održao se i prosvjedni skup LGBT udruga i njihovih simpatizera ispred zagrebačke katedrale pod parolom „Ljubi bližnjega svoga“ zbog neprimjerenih i čestih govora mržnje i demonizacije LGBT građana Hrvatske koji su dolazili od strane Crkve u kontekstu uvođenja zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja u škole. Zatim, nakon toga došla je i peticija građanske inicijative „U ime obitelji“ za referendum o promjeni Ustava kako bi se unijela odredba po kojoj je brak zajednica muškarca i žene.

      Ne treba ni spominjati da su već spomenuta svjetonazorski bliska udruženja građana GROZD, Reforma i Hrvatska stranka prava 1861 zdušno podržali ovu inicijativu, a tako i ostale političke stranke i građanske organizacije desnog svjetonazorskog opredjeljenja. Dakako, ubrzo je slijedila protureakcija civilnog društva lijevog usmjerenja, tkz. “Skup razuma“ – prosvjedno okupljanje hrvatskih građana, udruga i političkih stranaka koji podržavaju uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, te se bore za sekularnu državu (parola Koalicije za sekularizam: Crkva bez politike/država bez propovijedi. Tako se na mrežnim stranicama udruge Protagora može pročitati i članak povodom nedavnog izvještaja UN-ova Odbora za prava djeteta upućenoga Svetoj stolici. Taj dokument predstavlja jedinstvenu, argumentiranu, oštru i otvorenu kritiku mnogih principa, propisa i postupaka Katoličke crkve glede djece i mladih, i ujedno je i dobar putokaz kako se države potpisnice Konvencije o pravima djeteta, a to je i Republika Hrvatska, mogu i trebaju oduprijeti nametanju sektaških religijskih načela kada ona uzrokuju kršenja Konvencije).

      Kako god bilo, zadnju riječ o ovoj tematici ipak je imao ministar obrazovanja, znanosti i sporta. Ministar Željko Jovanović krajem srpnja izvijestio je javnost da će proceduralne pogreške pri donošenju novog Kurikuluma zdravstvenog odgoja na koje je upozorio Ustavni sud biti pravovremeno otklonjene i da će se i sljedeće školske godine provoditi isti zdravstveni odgoj u školama, uz najavu da će biti pripremljeni i odgovarajući materijali i vodiči. Također, ministar je bio zadovoljan rezultatima javne rasprave koja je trajala od 1. lipnja do 12. srpnja 2013. i rekao je da su recenzije i brojna mišljenja dobivena od učeničkih vijeća, nastavnih vijeća i roditelja pokazala da je sadržaj Kurikuluma zdravstvenog odgoja dobar i primjeren djeci te da osigurava usvajanje informacija koje omogućuju kvalitetniji, zdraviji i bolji život svim generacijama učenika. Prema svemu sudeći, čini se da je ova Vlada ipak čvrsto odlučila u skladu s Ustavom zaštiti djecu i mlade ljude, te stvoriti socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojanstven život; i pritom ne dopustiti da se itko ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama bez obzira koju političku opciju i/ili svjetonazorsko opredjeljenje zastupao.

      Međutim, predstavnici udruge GROZD i dalje su izražavali nezadovoljstvo programom zdravstvenog odgoja i prijetili da će se opet ići žaliti Ustavnom sudu. Ali to izgleda ipak nije bilo potrebno s obzirom da je njima srodna ultrakonzervativna građanska inicijativa/udruga “U ime obitelji” naposljetku uspjela prikupiti dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma o braku. Njima svjetonazorski suprotstavljena strana civilnog društva istovremeno je smatrala takav referendum protuustavnim zbog povrede ljudskih prava jedne manjinske skupine hrvatskih građana, i u javnosti se moglo čuti kako građani zahtijevaju od Sabora da zatraži ocjenu ustavnosti samog referenduma.

        Naposljetku, predstavnici građanske inicijative okupljene u Facebook skupini ‘Zahtjev za Hrvatski sabor- referendumsko pitanje’ i udruge Zagreb Pride, CroL, Centar za građansku hrabrost, Kontra, Rišpet, Ženska mreže Hrvatske odlučili su u svoje ime podnijeli zahtjev Ustavnom sudu za pokretanje ocjene ustavnosti referendumskog pitanja. Također, i pučka pravobraniteljica Lora Vidović i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić izjavile su kako smatraju da je prijedlog referendumskog pitanja o ustavnoj definiciji braka –’Jeste li za to da se u Ustav unese definicija braka kao životne zajednice muškarca i žene’, protuustavan jer dovodi izvanbračne i istospolne zajednice u nepovoljniji položaj.

       Iako su suci Ustavnog suda naposljetku odlučili da će građani Hrvatske 1. prosinca ipak izaći na referendum o braku, pozitivno su se očitovali na zaprimljene zahtjeve za ocjenom ustavnosti referendumskog pitanja rekavši kako smatraju da referendum o definiciji braka nije referendum o pravu na poštovanje obiteljskog života: ono je naime Ustavom zajamčeno svim osobama, neovisno o spolu i rodu, i pod izravnom je zaštitom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava. Također, moglo se čuti kako svoju odluku opravdavaju riječima da bi eventualnim utvrđivanjem neustavnosti referendumskog pitanja Ustavni sud zapravo ocijenio neustavnim članak Obiteljskog zakona koji brak definira kao zakonom uređenu životnu zajednica žene i muškarca. Time je upućena više nego jasna poruka zakonodavnoj vlasti ili Saboru.

     I zaista, političke stranke su se osjetile opravdano prozvanima i svaka od njih se aktivno uključila u kampanju s predznacima ‘Ja glasam protiv’ i ‘Ja glasam za’ u skladu sa svojim političkim programom. Nakon toga, uslijedila je i nova građanska inicijativa brojnih udruga koje se bave promicanjem i zaštitom ljudskih prava udruženih u kampanju ‘Građani glasaju protiv!’ (B.a.B.e., Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za građansku hrabrost, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Centar za mirovne studije, Centar za ženske studije, CESI, CroL – Udruga za medijski aktivizam, Direktna demokracija u školi, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Domino, Dramska skupina Korak, GONG, Građanski odbor za ljudska prava, Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, Inicijativa studenata Filozofskog fakulteta Osijek, Kuća ljudskih prava, K-Zona, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’, LIBERos, Mreža mladih Hrvatske, Nisam vjernik, Protagora, RODA – Roditelji u akciji, Srpski demokratski forum, Transaid Hrvatska, Udruga Cenzura Plus, Udruga Slobodni Filozofski, Udruga X Petrinja, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Udruga za promicanje progresivnih društvenih odnosa – UPPAD, Udruga za samozastupanje, Zagreb Pride, Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva Istra, Zelena akcija, Zelena Istra i Ženska soba – Centar za seksualna prava). Toj kampanji pridružile su se i poznate osobe iz javnog života s ciljem da zajednički potaknu što više građana da izađu na referendum i glasaju protiv predloženih promjena Ustava.

    I na samom kraju još jedan podsjetnik na primjer dobre prakse iz Francuske. Nedavno smo mogli čuti kako je Ustavno vijeće  u Francuskoj potvrdilo Zakon o istospolnim brakovima i time je odbačena svaka mogućnost da se netko usprotivi provođenju zakona izglasanoga u najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu na temelju prigovora savjesti zbog vlastitih moralnih i/ili vjerskih uvjerenja. Potrebno je reći da je time Francuska postala deveta europska i osamnaesta zemlja u svijetu u kojoj su takvi brakovi mogući. Jasno, niti jedna civilizirana država ne može zanemariti činjenicu da osim ovih već spomenutih, i mnoge druge zemlje u svijetu zakonski već priznaju neki oblik zajednice osoba istog spola ili barem proaktivno rade na tome. U to ime moramo pozdraviti i najnoviju hvalevrijednu inicijativu naše Vlade u obliku prijedloga Zakona o životnom partnerstvu koji će omogućiti istospolnim partnerima sklapanje životnog partnerstva. Iako se njihova zajednica neće nazivati brakom, životni partneri bit će po svemu izjednačeni s bračnim partnerima, jedino neće imati pravo na posvajanje djece.

Novi rektor akademske zajednice Sveučilišta u Zagrebu

Posted by CFI On April - 17 - 2014Comments Off

Piše: Slobodan Danko Bosanac

Akademska zajednica je birala, odredila onog koji bi ih trebao dostojno predstavljati u svijetu i koji će paziti da se onima koji će biti nositelji razvoja civilizacije usade univerzalne  vrijednosti na kojima ona počiva. Ne manje važno i osobe koja će biti kreator skladnog rada akademske zajednice, omogućiti im stabilnost, uzajamnu suradnju ali i donijeti materijalnu potporu za njihov rad. Sveučilište u Zagrebu naša je vrhunska ustanova učenja univerzalnih vrijednosti, i ona kao i njegove sestrinske širom svijeta, definiraju ih kao one na kojima je civilizacija izgrađena: propitivanje, kreativnost i širenje znanja za boljitak ljudske zajednice u skladu s prirodom. Tko je izabranik naše vrhunske znanstvene zajednice, Zagrebačkog sveučilišta? Njegova legitimacija mogla bi biti doprinos spoznajnim vrijednostima, međutim i mali pogled na objektivne analize izabranik se ne može pohvaliti da su imale ikakav odziv kod svojih „peers“ ili korištene kao korisne istine.  Druga važna legitimacija je prenošenje civilizacijskih vrijednosti na one koji odlaze u život šireći ih. Koje vrijednosti izabranik promovira najbolje je citirati dio govora koji je kao prodekan svog matičnog fakulteta  dao u promociji diplomanta, kada je u ženskom dijelu savjetova „ne očekujte nastaviti dalje vašu karijeru već se koncentrirajte na izgradnju  obitelji kao temeljne vrijednosti  društva“ (citiran je smisao jer ne postoji točni zapis). O legitimaciji koja ga promovira svojim organizacijskim sposobnostima ne mogu suditi jer po tom pitanju nemam previše dokumenata. Najvažnija je ipak njegova legitimacija inauguracijski govor kojim daje do znanja akademskoj zajednici što želi od njih i kojim će ih smjerom voditi. Kažu nakon izrečene već povijesne rečenice ‘Želim da Sveučilište u Zagrebu postane ono čemu težimo, mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti koje se danas nažalost ne poštuju’ toliko se uzbudio izgovorivši tu duboku misao da se rasplakao i nije mogao održati pripremljeni govor. Ovo zadnje ne mogu komentirati, nisam psihijatar jer mi intuicija govori da se time oni trebaju zabaviti. Međutim ta duboka izgovorena misao naišla je na trenutni odgovor, znalci biblijski vrijednosti citirali su ih odmah, možda najljepši njihov opis dao je Pavle Močilca.

Pismo  Pavla Močilca [pdf, 36 KB]

Odgovor se nije trebao dugo čekati, u kojem je pojašnjena misao o „promoviranju biblijskih vrijednosti“. Ne odnosi se na vrijednosti iznesene od strane Oca  već vrijednostima promoviranih od strane Sina. Odgovor me odmah podsjetio na dobro utemeljenu metodu istražnog ispitivanja u policiji, „god-bad guy“, po potrebi koristi se zajedno jedan i drugi pristup. Jer  nema posebno Oca i posebno Sina (naravno i Duha svetog), oni su jedinstveni prema tome biblijske su vrijednosti jedinstvene.  O kojim je to vrijednostima Izabranik mislio lijepo je opisao P. G.

Rektorov odgovor i neke nejasnoće [pdf, 17 KB]

Moj je zaključak da se Biblija može citirati u nedogled, ukazujući na svu neprincipijelnost njenog sadržaja, i ne ulazeći u najvažnije, vjerodostojnost zapisa. Činjenica je međutim, da su njeni temeljni postulati 10 zapovjedi, iz kojih se sve vrijednosti izvode, podsjetnik za pročitati.

10 Božjih zapovjedi [pdf, 25 KB]

 Za zadnjih pet ne treba Biblija da se njima poučava, svaka civilizacija koja ih nije poštivala nestala je, ostale su samo one koje se temelje na tim načelima. Jedna, četvrta, nije vrijednost već savjet da se moramo odmoriti od svakodnevice, koristan ali za to ne treba Biblija da promovira, ionako ljudi to upražnjavaju. Bibliji se jedino moramo zahvaliti da je to uniformirala tako da je danas jedan dan u sedmici uzet kao neradni, istina ne svugdje u nedjelju. Međutim prve tri zapovjedi su te koje određuju vrijednosti koje su u potpunoj suprotnosti s načelima koje bi akademska zajednica trebala promovirati. Umjesto otkrivanja novih spoznaja zahtjeva se misticizam, umjesto promoviranja kritičkog duha promovira se dogma umjesto tolerancije promovira se netrpeljivost. Ne treba se poznavati detalji Biblije da se spozna što stoji u njenom temelju, treba samo citirati ta temeljna načela na kojima ona stoji. Jer svatko u toj velikoj knjižurini može naći ono što želi, kao horoskop.

 

Ubojstvo Aleksandre Zec i mitsko poslanje hrvatskog Goebbelsa

Posted by CFI On April - 16 - 2014Comments Off

Piše: Marijan Grakalić

Dežurni Goebbels ”Večernjega lista” rođen u Zmijavcima kraj Imotskog, Milan Ivkošić, piše u svom nedavnom pamfletu kako u medijima i javnosti previše buke stvara ”mit o Aleksandri Zeca, a šuti se o 400 ubijene hrvatske djece”. Potom dodaje i to da je ”stvoreno obilje negativnih mitova o Domovinskom ratu koje ljevičarski autori u novinama, knjigama, na televizijama, u filmovima… zlorabe do iznemoglosti. Tako je stvoren mit o tome kako nije procesuiran nijedan od zločina što su ih napravili Hrvati, premda je osuđeno nekoliko tisuća hrvatskih vojnika! Stvoren je mit o ubojstvu …”

Ova izjava dolazi tek nekoliko dana prije nego što će urbana Hrvatska imati priliku vidjeti predstavu “Aleksandra Zec” riječkoga HKD Teatra, u režiji Olivera Frljića koja je najavljena za utorak 15. travnja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Sa Frljić o tome kaže: “Ovu predstavu radimo upravo zato što je društvo, i nakon svoje punoljetnosti, još uvijek nezrelo. Da je drugačije, ta bi predstava već odavno bila napravljena.” Tome treba dodati i činjenicu da ona Hrvatska koja se obranila i želi moderno i slobodno društvo nikad nije i neće pristati niti na kakav zločin, što mračnim tipovima kakav je Milan Goebbels nikako nije jasno. Nisu rat u Hrvatskoj dobili uvezeni ustaški para-mediokriteti i ruralni idioti nego hrvatsko društvo stasalo na anti-fašizmu. Rat protiv Miloševića i njegovih slugu isti je kao i onaj i protiv Pavelića i domaćih izdajnika, naime za slobodu i pravdu. Baš zato ne može se pristati na zataškavanje niti jednog zločina, bez obzira je li žrtva tek jedna ili ih je 400 i koje su nacionalnosti.

Zaostali um ne može bez mitova. To se jasno uočava iz Goebbelsova sramotna pamfleta. Njega ne smetaju žrtve, njemu naime ne odgovara istina koja dovodi u pitanje poželjnu stvarnost pa je pretače u mit. Isti je to princip neonacističke teorijske misli koji je prisutan i drugdje, a vidimo ga i na stranicama ”Glasa koncila”. Tamo umanjuju ustaške zločine i žrtve u Jasenovcu u Drugom svjetskom ratu. I tu se govori o ”mitu Jasenovca”, revidiraju spiskovi ubijenih i povijesne istine kako bi se porekao zločinački karakter Ustaške para-države. Zaostale seljačine ne vide daleko iz svog oskudnog misaonog sokaka da takvim pristupom samo šete slici vlastite domovine i njezine povijesne vjerodostojnosti. Uglavnom, promašeno je i uvredljivo koristiti iste metode obmane kada je riječ o tzv. NDH ali i o Domovinskom ratu. U Jasenovcu ustaše su poklali i ubili preko 20.000 djece uglavnom srpske nacionalnosti. Našim primitivcima i Goebbelsima ne da ne pada na pamet da se poklone tim nevinim žrtvama već sve to transponiraju iz povijesne zbilje u fikciju mita, istog onog pred kojim ustvari ustaju kada se radi samo o jednoj nevinoj žrtvi. Tako mit postaje dio manipulacije što na kraju krajeva vrijeđa pamet i vlastite žrtve jer i one time gube pijetet i postaju tek kusur u borbi za vlast i afirmaciju zaostale nacističke ideologije. Sve se tu slaže zbog mita a ne mišljenja, sve je tu zbog laži a ne povijesti i sve je to tu na kraju krajeva zbog zadržavanja statusa qou i povlačenja nacije u jedan pastoralno-bizarni crnomantijaški svijet ulizica i ubojica kojima trebaju vječne žrtve, vječne vatre i vječni neprijatelji.

Zagreb za sada nema ulicu ili igralište koje bi nosilo ime Aleksandre Zec iako postoje inicijative Akcije mladih za ljudska prava oko toga. Dapače, predstava redatelja Frljića bila je prvo najavljena ima godinu dana u kazalištu ”Gavella” da bi on od toga odustao nakon skandalozne cenzure plakata za njegovu predstavu ”Fine mrtve djevojke”, također u istom kazalištu. Tako sada ova predstava rađena po stvarnom događaju iz Zagreba, na poziv riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela, svoju premijeru doživljava na Sušaku.

Što se ustvari dogodilo? U kuću Mihajla Zeca na Trešnjevci, uglednog mesara i vještog trgovca koji je također izdašno financijski pomagao HDZ i njegove supruge Marije inače vlasnice unosna kafića, upalo je 7. prosinca 1991. godine u jedanaest navečer petero pripadnika pričuvna sastava Ministarstva unutarnjih poslova. Obitelj je već spavala. Rezervisti Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović probudili su Mihajla Zeca i naredili mu da pođe s njima. Uplašen, Mihajlo Zec je pokušao pobjeći pa je potrčao ulicom gdje ga je jednim metkom ustrijelio i ubio najmlađi iz petorke, tada 18-godišnji Siniša Rimac. Smaknuće su vidjele Marija i Aleksandra Zec. Njih su ovi kriminalci u ulozi rezervnih policajaca i ”domoljuba” strpali u policijski automobil i odvezli do planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu.

Naime, u istom su bili smješteni kao pričuvni sastav MUP-a, prvo su ubili Mariju Zeca a onda i 12-godišnju Aleksandru iako je Siniša Rimac svoje ”suborce” pokušao nagovoriti da je ostave na životu. Nju je ubio Munib Suljić pucajući joj iz automatske puške u potiljak. Tijelo su bacili u obližnju jamu za smeće. Drugo dvoje djece, sin i kćerka, uspjeli su se ranije sakriti u kući, a kasnije su napustili Hrvatsku. Njima danas hrvatska država isplaćuje odštetu iako je prije dugo vremena to odbijala navodeći kako navodno nema ništa što bi samu državu povezalo s tim ubojstvima.

Strašno je što su ubojice hladnokrvno ubile 12-godišnju učenicu jedne trešnjevačke osnovne škole jer su se bojali da bi ih mogla prokazati na sudu. Nekoliko dana poslije zločina policija je uhitila ubojice. Oni su istražiteljima priznali likvidacije opisujući ih vrlo detaljno. Međutim, kako su priznanja zabilježena bez nazočnosti njihovih odvjetnika, 1992. godine pušteni su na slobodu. Naime, Sud iz proceduralnih razloga nije mogao prihvatiti njihove iskaze a svjedoka nije bilo.

U kasnijim godinama Suljić i Hodak nastavili su sa kriminalnom, a Siniša Rimac postao je jedan od tjelohranitelja pokojnog ministra Gojka Šuška i dobio čin pukovnika Hrvatske vojske. Osuđen je 2005. godine na osam godina robije zbog ubojstva nepoznate osobe srpske nacionalnosti na Pakračkoj poljani, a predsjednik Stjepan Mesić ga je kasnije pomilova.

Nečista savjest ljudi koji su vodili ovu državu i bili uključeni u ovaj slučaj, kao što je to Vladimir Šeks koji je tada kada se ubojstvo dogodilo obnašao dužnost državnog odvjetnika, nije nikakav mit. Mit nisu niti pljačke i ubojstva kriminalaca pod izlikom domoljublja i obrane zemlje, s mit nije niti ubojstvo 12-godišnje djevojčice iz predostrožnosti da se ne završi na robiji zbog zločina i njezina možebitna kasnijega svjedočenja. Ono što je ovdje jedini mitski element a kojeg Goebbels iz Večernjega lista previđa jest priroda države koja zbog važnih personalnih odnosa i njihovog nacionalističkog imaginarija uklopljena u zaostali i opterečujući primitzivizmom dužnosnika, ne da niječe već odbija sankcionirati ubojstva. Time sama postaje sudionikom zločina umjesto da ga kazni i tako se ujedno emancipira od mitske drame koja je pritišće.

Ubojstva ovdje nisu tek politički uvjetovana, još gore, ona su i nacionalno obojena. Isti se taj Goebbels zalagao za izručenje udbaškog visokog ministranta Perkovića Njemačkoj zbog ubojstva Đurekovića dok ovdje, što mu je povijesno i stvarno bliže, kuka nad mitovima i tako samo opravdava zločin.